Menu
Pod socijalnom politikom možemo podrazumijevati niz mjera vlade koje utiču na blagostanje građana, na primjer –socijalno osiguranje, zdravstvenu zaštitu, socijalni rad, stanovanje i obrazovanje. Prema tome, socijalna politika obuhvaćena je sa više ciljeva održivog razvoja Agende 2030. Cilj 1 – iskorijeniti siromaštvo u svim oblicima i dimenzijama podrazumijeva smanjenje broja ljudi koji žive u bilo kom obliku siromaštva, primjenu nacionalnih sistema socijalne zaštite koji bi obuhvatio dovoljno veliki broj siromašnih i ranjivih i osiguravanje da svi imaju jednak pristup ekonomskim resursima. Iskorijenjivanje svih oblika gladi i pothranjenosti (cilj 2) odnosi se naročito na djecu i najugroženije. Posebno važno za socijalnu politiku je i smanjenje nejednakosti (cilj 10) koji adresira neravnopravnost u prihodima, ali bezbjedne migracije i mobilnost ljudi što je ključ za premošćavanje sve većih razlika. U tom smislu, značajno je i promovisanje inkluzivnog i održivog ekonomskog rasta i zaposlenosti (cilj 8). Pitanja socijalne inkluzije svakako se prožimaju i kroz ostale ciljeve održivog razvoja poput Cilj 3: Zdravlje i blagostanje, Cilj 4: Kvalitetno obrazovanje, Cilj 5: Rodna ravnopravnost, itd.
Nacionalnom strategijom održivog razvoja u Crnoj Gori 2016-2030. ciljevi održivog razvoja prenijeti su na nacionalni nivo. Ključne definisane podmjere za borbu protiv socijalne isključenosti (cilj 1, 10, 11) su:
2.5.3.1 Efikasno primjenjivati postojeće i kreirati nove programe usmjerene na grupe pod rizikom od marginalizacije 2.5.3.2 Osnivati i pružati podršku programima prihvatilišta i programima nužnog smještaja
2.5.3.3 Unapređivati standarde stanovanja ranjivih grupa i socijalnog stanovanja.
Kako bi se osigurala socijalna stabilnost i smanjila stopa siromaštva (SDG 1, 2, 4, 8, 10, 16), prema NSOR-u, važno je:
2.5.2.11 Targetirati socijalno ugrožene grupe efikasnim mjerama socijalne i drugih politika,
2.5.2.12 Unaprijediti dostupnost, priuštivost i kvalitet socijalnih usluga.
2.5.2.13 Unaprijediti sistem dodjele socijalnih naknada i programa podrške namijenjenih građanima kojima je to najpotrebnije.
Uz to, NSOR se posebno osvrće i na pitanje unaprijeđenja zdravstvene zaštite majki i novorođenčadi, kao i ostalih osjetljivih i ugroženih grupa stanovništva. Potencira značaj sveobuhvatnog, inkluzivnog i kvalitetnog predškolskog obrazovanje i cjeloživotnog učenja za sve. Naglašava se potreba za obezbjeđivanjem preduslova za zdrav razvoj pojedinca u okviru porodice i dalje napore u eliminisanju svih oblika diskriminacije, pa tako i rodne diskriminacije – SDG 5, diskriminacije osoba s invaliditetom – SDG 10, SDG 11, diskriminaciju starih lica –SDG 3.
Crna Gora je otvorila pregovaračko poglavlje 19 – Socijalna politika i zapošljavanje. Pravna tekovina EU u ovoj oblasti tiče se politike zapošljavanja, socijalnog dijaloga, radnog prava, zdravlja, sigurnosti na radu, jednakog tretiranja muškaraca i žena po pitanjima zapošljavanja i socijalne sigurnosti. Zabranjena je diskriminacija po osnovu rasne i etničke pripadnosti, religije, vjere, invaliditeta, starosne dobi i seksualne orijentacije. Upravo u dijelu antidiskriminacije postoji tijesna veza sa jednim od najvažnijih poglavlja – 23 Pravosuđe i temeljna prava.
Evropski socijalni model definisan je u Bijeloj knjizi o socijalnoj politici. Baziran je na vrijednostima koje uključuju jednake mogućnosti za sve i državu blagostanja i solidarnost. Međutim, države članice vode svoje sopstvene socijalne politike, dok se na nivou EU kreira zajednička, ali soft (neobavezujuća) regulativa. Evropski stub socijalnih prava počiva na 20 principa, između ostalog i da sva djeca imaju pravo na obrazovanje, zaštitu i jednake mogućnosti ; pravo na naknade za nezaposlenost; pravo na minimalnu naknadu za sve kojima nedostaju sredstva za život; pravo na penziju ; zdravstvenu zaštitu; inkluziju osoba sa invaliditetom; socijalno stanovanje i pravo na pristup osnovnim uslugama. Strategijom Evropa 2020 definisani su ciljevi u dostizanju pametnog, održivog i inkluzivnog rasta. Inkluzivni rast podrazumijeva socijalnu komponentu, koja predviđa porast stope zaposlenosti uz ostvarivanje socijalne i teritorijalne kohezije. Prepoznate prioritetne oblasti od značaja su: zapošljavanje, kvalifikacije i siromaštvo. Tako je npr. kao jedan od ciljnih vrijednosti za oblast socijalne inkluzije postavljeno: smanjenje broja ljudi izloženih siromaštvu ili socijalnom isključivanju za 20 miliona, odnosno za 25%.. Potreba za nastavkom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti istaknuta je i u političkim smjernicama nove EK. Posebna pažnja posvećuje se pomaganju djeci u stanju socijalne potrebe. Kreiraće se European Child Guarantee kako bi svako dijete u Europi u riziku od siromaštva imalo pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju. EK upravo u Izvještaju za Crnu Goru (2021) ističe da je pandemija COVID-19 negativno uticala na uslove života i pristup obrazovanju, posebnoj njezi i medicinsko-socijalnim uslugama djece, posebno one iz socijalno ugroženih porodica i djece sa invaliditetom. Takođe se povećao rizik od porodičnog i seksualnog nasilja.
Kolegijum komesara Evropske unije (EU) usvojio je februaru 2020. godine novu metodologiju procesa pristupanja EU. Jedna od ključnih novina, koju predviđa metodologija, se odnosi na formiranje tzv. tematskih klastera koji objedinjavaju više pregovaračkih poglavlja, kako bi politički fokus zemalja kandidata bio usmjeren na ključne sektore, ali i sankcije u slučaju nesprovođenja potrebnih reformi i ispunjavanja uslova. Pregovaračko poglavlje 19 se nalazi u klasteru 3-Konkurentnost i inkluzivni rast.
npr. Stopa rizika od siromaštva %; Stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti % ; Stopa rizika od siromaštva prije socijalnih transfera (penzije uključene u dohodak) % ; Nejednakost distribucije dohotka - kvintilni odnos (S80/S20)
Strategija razvoja sistema socijalne zaštite starijih 2018-2022
Strategija razvoja sistema socijalne i dječje zaštite 2018-2022
Strategija za ostvarivanje prava djeteta 2019-2023
Strategija inkluzivnog obrazovanja 2019-2025
Strategija zaštite od nasilja u porodici 2016-2020
Strategija za integraciju lica sa invaliditetom u Crnoj Gori 2016-2020
Nacionalna stambena strategija 2011-2020
Strategija za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori 2016-2020
Cilj socijalne politike u Crnoj Gori je unapređenje kvaliteta života građana kroz stvaranje uslova za njihov samostalan i produktivan život. Pregled krovnih strateških dokumenta poput SPRV i PRCG ukazuje da je socijalna politika prvenstveno uspjerena na stvaranje uslova za izlazak iz stanja socijalne potrebe kroz kvalitatnije usmjeravanje novčanih davanja iz sistema socijalne i dječje zaštite ; aktivaciju radno sposobnih korisnika socijalnih davanja; pravovremeno i adekvatno pružanje usluga ranjivim kategorijama stanovništva kroz širenje mreže pružalaca usluga, kao i na rješavanje stambenih pitanja pod uslovima povoljnijim od tržištnih (Projekat 1000+). Pomenuti prioriteti djelovanja dalje se razrađuju kroz sektorske strategije.
Strategija socijalne i dječje zaštite usmjerena je na unapređenje funkcionisanja centara za socijalni rad, unapređenje materijalnih davaja i mjera aktivnacije korisnika MOP-a na temelju njihovih individualnih potreba (Posebni cilj 1). Usmjerena je i na unapređenje uslova za izdavanje licenci za obavljanje djelatnosti pružalaca usluga, kao i na dalje unapređenje usluga kako bi se nastavilo sa procesom deinstitucionalizacije (Posebni cilj 2 i 3). Ova strategija značajno je podržana mjerama iz Strategije razvoja sistema socijalne zaštite starijih 2018-2022 koja se fokusira na unapređenje usluga konkretno prema starijim licima u cilju korištenja kapaciteta starijih za samostalni život.
Tako je uvođenjem Informacionog sistema socijalnog staranja smanjen broj korisnika MOP-a sa 14.066 u julu 2013, na 9.146 porodica krajem 2018. Dodatno, prema izvještaju resora zaduženog za socijalnu politiku, « urađeno je ukupno 1715 individalnih planova aktivacije, a u mjere aktivne politike zapošljavanja uključena su 193 korisnika MOP-a ». Tako se bespravno korištenje socijalnih davanja smanjuje, a sa radno sposobnim korisnicima se radi na uključivanju u tržište rada. To dalje omogućava kvalitetnije usmjeravanje sredstava onima kojima su najpotrebnija, kao i adekvatnije pružanje usluga najranjivijim kategorijama. Bilježi se trend razvoja usluga socijalne i dječje zaštite – povećava se broj licenci za obavljanje djelatnosti pružaoca usluge, povećava se broj korisnika usluga. Neke od njih su : pomoć u kući za odrasla i stara lica sa invaliditetom; dnevni boravak za odrasla i stara lica sa invaliditetom; dnevni boravak za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju; porodični saradnik; smještaj u prihvatilištu-skloništu za beskućnike; SOS telefoni za žene i djecu žrtve nasilja; personalna asistencija; savjetovanje; terapija; smještaj u prihvatilištu-skloništu itd. Uspostavljanjem navedenih usluga ranjive kategorije se osnažuju za samostalan i produktivan život. Ipak, izazov ostaje značajnije uključivanje jedinica lokalnih samouprava u planiranju i uspostavljanju usluga u cilju poštovanja principa dostupnosti usluga u najmanje restriktivnom okruženju i principa prevencije institucionalizacije.
Osobe sa invaliditetom spadaju u najsiromašnije i marginalizovane grupe. Strategija za integraciju lica sa invaliditetom 2016-2020 imala je za cilj poboljšanje pristupačnosti objekata, pristupačnost saobraćaju i inormacijama (cilj 1), što je posebno važno i sa spekta strateškog značaja turizma. U 2019. donešen je Akcioni plan prilagođavanje objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti. Pored toga, fokus Strategije je i na unapređenju uslova za zapošljavanje OSI, razvoju inkluzivnog sistema obrazovanja na svim nivoima, socijalnoj zaštiti i zdravstvu, participativnosti i jednakosti, što je usko povezano sa ostalim sektorskim politikama. Posebno je važan pristup u borbi protiv diskriminacije OSI koji je razrađen Strategijom za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti 2017-2021.
Socijalna politika ne treba da se bavi samo marginalizovanim grupama stanovništva. Treba izbjegavati ad-hoc rješavanje aktuelnih socijalnih problema. Te u tom smislu neophodno je da akcenat bude stavljen na sistemsko i preventivno djelovanje.
Projekat “Jačanje kapaciteta za ubrzanje procesa pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom”, finansira norveško Ministarstvo vanjskih poslova, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
(C) 2020. Javnepolitike.me. Dizajn i razvoj: Studio 081.me
